DTM Travel - vrbuj prijatelje za besplatno letovanje

Ažurirano 11.08.22.

Ljeto gospodnje 2022. Vrijeme je  nesnosnih vrućina, još nesnosnijih gužvi ali i vrijeme godišnjih odmora i ljetovanja, doduše samo za one koji su imali neku crkavicu da izdvoje za sedmicu ili dvije  praćakanja na moru ili pak relaksacije u nekoj banji ili na planini. Nažalost, sa ovom inflacijom za vratom, konsekventno lošijim standardom i posljedično manjim kućnim budžetima, prosječnoj porodici je ove godine puno teže izdvojiti novac za, neki će reći luksuz, a ja bih rekao, nasušnu potrebu jednaku nekim fiziološkim. Stoga  će se mnogi ovoga ljeta zadovoljiti nekom skromnijom varijantom, s obzirom na to da su i takve u ovim novonastalim okolnostima papreno skupe, dok će neki ostati kući sa nogama u lavoru. Ako ste kojim slučajem u ovoj posljednjoj, takozvanoj lavor kategoriji, “jedan čovek” (ne, ne mislim na njega💋, jer ako njega budete pitali na more nećete ići dok Srbija ne izađe na Karlobag ili barem na Herceg Novi) misli da ima rješenje.

Goran Grubisic, vlasnik turističke agencije DTM Travel osmislio je “revolucionarni” sistem u kome možete ljetovati za 2000 dinara, a pride i zaraditi ponešto, tačnije 450 hiljada dinara. Jedini uslov je da pored uplaćene svote pronađete još tri prijatelja koji će uraditi isto, kao i da oni pronađu još po tri i tako šest puta, ukupno 729 osoba. Što će reći ljetovanje će vam platiti vaši najbliži prijatelji koje ćete vrbovati u sistem. Ono što, po Goranovim riječima, ovaj sistem razlikuje od mnogih sličnih (Ruka ruci i klonovi) je to da uloženih 2000 dinara ne bacate u bunar, već je taj novac prva rata za neko vaše buduće putovanja.

Ostali problemi od kojih boluju slični projekti i sistemi su nažalost i dalje tu. Recimo u primjeru koji je  koristi u prezentacijama na Facebooku čovjek mrtav 'ladan kreće od sedme linije, što će reći da ako bi svi iz te linije uspjeli da u sistem uvuku 729 osoba ukupan broj u matrici bi iznosio cirka 800 hiljada duša, što je u zemlji Srbiji iluzorno očekivati. Kao poredjenje možemo uzeti kompaniju Herbalife koja ima oko 4.5 miliona distributera u čitavom svijetu (izvor:Wikipedia).

Kao što je slučaj i sa drugim “network marketing” projektima 2/3 tih osoba ne bi zarađivalo apsolutno ništa dok bi jedna četvrtina zarađivala minimalno, odnosno imala bi prihod od tri osobe koje su direktno ispod nje. Sa druge strane vlasnik, odnosno kompanija, bi počevši od druge mjesečne rate(da, da, 2000 dinara su mjesečni trošak) zadržavali 2000 dinara vaše zarade za, parafraziram, “operativne troškove”. Dakle tu nema apsolutno ničega što već niste vidjeli ranije, osim što je sve upakovano u, nazovi, turistički proizvod koji se u prezentacijama gotovo i ne pominje, već je akcenat stavljen isključivo na dovođenje novih članova.  Ako pak pogledate dostupne finansijske izvještaje DTM agencije na sajtu APR-a uočljivo je da su rashodi za 2021. godinu bili za oko hiljadu eura veći od prihoda, a i ti prihodi su u bili nešto mršavi, nešto manje od 3000 eura za čitavu godinu. Dakle agencija je u 2021. godini uspjela da proda 3-4 relativno jeftina aranžmana. Ipak, to Goranu ne smeta da sa ta dva-tri predračuna/ugovora maše ispred kamera dokazujući na taj način transparentnost, nesvjesno (ili svjesno) dijeleći privatne informacije porodica koje su njegovoj agenciji ukazale povjerenje. Degutantno ako mene pitate!

Pored ovog projekta Goran, doduše u jednom skromnijem obliku, promoviše i projekte DTM invest kao i DTM kasa koje ću naknadno pogledati. Što se pak tiče DTM Travela ja lično ne vidim apsolutno niti jedan jedini razlog zašto bi neko odabrao ovu i ovakvu agenciju, u odnosu na neku respektabilniju, za kupovinu turističkog aranžmana, izuzev ako ne želite da se upuštate MLM, odnosno u gnjavažu prijatelja, što sa sobom nosi svoj dio problema. Pa čak i da vam se ova druga opcija učini interesantnom cifre koje Goran pominje ostaće, kao uostalom i u svakom sličnom projektu, nedostižne za 99% učesnika, dok  bi on mogao lijepo da zaradi na račun „operativnih troškova“. Zato pamet u glavu i dobro se raspitajte od koga kupujete aranžman da vam se godišnji odmor ne bi pretvorio se u noćnu moru. Zadnja rečenica se ne odnosi konkretno na DTM već je jedna dobronamjerna preporuka koje se generalno treba pridržavati.

Ovaj je post na Facebooku za posljedicu imao kratku diskusiju sa osnivačem DTM Travela, Goranom Grubišićem, a na vama je dragi čitaoci da sudite o argumentaciji, pošto može biti da nas dvojica ne možemo ili pak nećemo da se razumijemo. A tu je i video kojim Goran objašnjava svoju stranu priče, da ja sad ne tumačim.

Ažurirano 11.08.22

DTM INVEST

Konačno sam uspio da saznam šta je DTM Invest, odnosno odgledao sam “interesantnih” pola sata prezentacije na temu i došao do nekih, ne baš “interesantnih” zaključaka, koje bih na ovaj način ipak želio podijelim sa vama.

Ako bi neki dobronamjeran posmatrači sa malo muke možda i mogao da pronađe neku suludu logiku u konceptu DTM Travela, u slučaju DTM Investa to je jednostavno nemoguće, štaviše, vjerujem da bi se i “rahmetli” Charles postidio ovog pokušaja. Pokušaću da koncept ove “investicione prilike” spakujem par rečenica pošto prezentaciju možete pogledati ispod, a kad malo bolje razmislim nema tu puno šta da se kaže. 

Za svojih 50,100 ili 250 eura investicije dobijate odgovarajući broj dionica koje vam “garantuju” vlasništvo u budućem turističko-građevinskom poduhvatu, preciznije vaš novac će biti utrošen za kupovinu placeva da ne kažem livada ili utrina u okolini Vršca, na kojima će jednog dana da nikne velelepni spa centar koji će biti u vlasništvu investitora, njih 100-tinak hiljada. Pa kad krene podjela dividendi. Ma milina.

Da budem potpuno precizan, 60% uloženog novaca će biti investirano dok će 40% novca otići na isplatu prethodnih članova, pa ćete tako, dok čekate na finalizaciju projekta, i vi moći da zaradite onoga trenutka kada se ispod vas uključi dovoljan broj novih članova. Vjerujem da je ovaj dio svima potpuno jasan, klasična MLM, piramidalna, da na kažem Ponzijeva šema u kojoj novi članovi isplaćuju stare.

Drugi dio ovog investicionog koncepta je puno zanimljiviji i još suludiji. A kako je sve toliko suludo i nerealno dopustiću sebi da malo nagađam i razmišljam na glas 😀 S obzirom na to da je DTM Tavel organizovan kao DOO, a ne AD (akcionarsko društvo) siguran sam da su deonice koje navodno kupujete zapravo mrtvo slovo na papiru, odnosno brojevi u “back office”-u na tamo nekoj platformi. Čak se ni te livade, koje su navodno kupljene, ne vode na preduzeće DTM Travel već, kako i on to sam kaže, lično na Gorana Grubišića, tako da sa pomenutim deonicama možete, da oprostite, samo da obrišete zadnjicu. Ako vam je sve ovo sumnjivo i niste skloni vjerujete Goranu, on vam nudi mogućnost, da do dionica dođete na neki drugi način. Na primjer da ih odradite, ako ste vodinstalater, zidar ili moler, pa čak i da ih umjesto kešom platite u naturi, nekim građevinski materijalom, recimo pločicama, i tako direktno dobijate priliku da dizajnirate kupatila i kuhinje revolucionarnog SPA centra. S obzirom da sa 50 eura možete da kupite cirka tri kvadrata počica biće to jedan lijep izazov za keramičare i dizajnere. Imajte u vidu da onih 40% ipak morate da iskeširate jer sistem ipak mora da funkcioniše i para da se vrti.

Mogu samo da zamislim šta je tek DTM Kasa, pretpostavljam neka vrsta štednje u kojoj će Goran da vam "pričuva" novac za stare dane 😂, ali o tome nekom drugom prilikom.

Ažurirano 14.08.22.

Evo kako bi izgledala prva investicija DTM Investa, luks vila sa bazenom koja bi, pretpostavljam, služila za rentiranje i odmor vlasnika odnosno, investitora. Stoga hajde da se poigramo brojevima. Ako bi 300 investitora uložilo po 50 eura (ne računajući da 40% ide u matricu) sakupili bi 15ak hiljada eura. Pa čak i da kažemo da taj novac može da pokrije troškove izgradnje ako ulove neku montažnu kuću na popustu, premda se za taj novac ne može platiti ni taksa za komunalno opremanje zemljišta, a kamoli šta drugo i ako bi kućicu koristili za sopostveni odmor, njih 300 bi mogli da dobiju kuću na korišćenje cirka 1.2 dana u godini, što je mora se priznati jeda pristojan odmor 😀 Šta bi se pak desilo ako bi taj objekat koristili za rentiranje i ubiranje zarade odnosno “dividende”? Ako bi cijena kuće dnevno iznosila 150 eura a popunjenost bila 365 dana u godini odnosno 100%, bez troškova struje, vode, grijanja i svih onih drugih troškova koji idu uz poslovanje, ukupna godišnja zarada bi iznosila 54750 eura, a “dividenda” 182.5 eura godišnje, što u procentualnom iznosu ne bi bio loš povrat od čak 300% i više, ali je u nominalnom iznosu relativno mali i zanemarljiv. Ako bi bili nešto realniji i uključili realne troškove poslovanja sve bi to bilo dosta niže.

Ako me pitate kako sam došao do cijene od 150eur po danu, odgovor je zato što apsolutno ista vila već postoji na 100-tinak kilometara od Vršca tačnije u Novim Banovcima i izdaje se upravo po toj cijeni. Toliko o tome.