Internet zarada: dnevnik jednog početnika

Pokrenuo bih ovaj novopečeni blog pričicom, koja nema srećan kraj, u stvari ona nema nikakav kraj, već samo početak iz koga ćete možda moći da shvatite moju motivaciju za ovo što radim ili ću raditi u nekom narednom periodu, a nadam se i naći razumjevanja za frustraciju koju ću liječiti relativno velikom količinom psovki i uvreda kojima ću zasuti kolege blogere, novinare ali i razne prevarante koji se ovaj ili onaj način bave ovom temom. Kako popularna sintagma kaže “Papir trpi sve”, ali vjerujte mi na riječ da je “HTML” u svojoj kratkoj istoriji istrpio toliko sranja da je nadmašio sav toalet papir ovoga svijeta, pa će istrpjeti još malo prostačkog jezika i umjetnički potpuno bezvrijednog teksta kojeg imam namjeru da naštancujem na ovim stranicama.

Priča počinje prije neka tri mjeseca (danas je 21. maj), ja i supruga se pakujemo na odavno zasluženo i dugo, iz raznoraznih razloga, odlagano putovanje. Telefon zvoni, javljaju mi da treba da se javim na posao početkom marta, sve po planu i protokolu. Jeftinim letom palimo za Francusku i desetak dana uživamo u čarima jebeno skupog Pariza. Iako s mozgom na otavi do nas su u fragmentima dopirale informacije o misterioznom virusu koji se širi Italijom, pa smo onako krajičkom oka pazili da ne ostanemo zaglavljeni na nekom aerodumu u slučaju otkazivanja letova. Da ne davim previše, kad smo se vratili odakle smo krenuli, to jest kući, saznajemo da se planiraju karantini, izolacije, zatvaranje granica i što je najvažnije za ovu priču, prekid privrednih aktivnosti, drugim riječima ništa od planiranog posla. Misleći da će panika i histerija brzo proći kao i u slučaju onih prethodnih gripova nije bilo razloga za brigu. Procjena mi je, nažalost, bila u stilu onog “stručnjaka” kojio je odbio Leri Pejdža i Sergeja Brina, drugim riječima potpuni promašaj. Trenutna situacija je da od turizma, za koji sam profesionalno vezan, niko ništa ne očekuje ove godine, pa sam se kao i veliki broj ljudi našao bez posla, stoga sam tokom karantinskih dana riješio da internetu pružim drugu šansu. Pomislih možda se nešto promijenilo od zadnjeg puta kada sam se poprilično neuspješno okušao na “Freelancer”-u i “Upwork”-u(kako god da se zvao tih dana). Ukratko nije.

Potraga za lakom zaradom počinje kao uostalom i svaka potraga, sa Google-om. Samim kucanjem termina "work online" u popularnom pretraživaču dobijete toliko rezultata da bi vam glava došla kao Palmina za vreme prajda, ako biste pročitali samo deo naslova koji su vam servirani. Čini se da su svi već odbradili tu temu, od najsitnijeg blogera pa sve do Forbesa, evo zamišljam nekog njihovog pretplatnika ili eventualno člana elite sa njihove liste kako klikće po oglasima za manje od cent po kliku. Razočaravajuće je to što su svi rezultati praktično identični, veb dizajn, blog, Google AdSense koji me “by the way” od tada neprekidno smara sa nekom “affiliate” mežom, u svakom slučaju poslovi za ljude koji već imaju određene vještine i vjerovatno imaju pravi, a ne “online” posao. Ipak kada se malo zagrebe ispod površine iskopa se različitih savjeta i opcija koji pružaju kakvu takvu šansu običnim smrtnicima, ali i alata koji mogu pomoći da da se planovi sprovedu u djelo. Ono što je pak poražavajuće je to da je veliki broj tih opcija dostupan samo u razvijenim zemljama svijeta dok su ostatku razumljivo ostavljene mrvice da se bori za njih.

Povučen tim iskustvom odlučih se da pretražim Google i na našem jeziku, ljudi sa ovih prostora su dovitljivi,to je nešto kao stečeni refleks, moraju biti pomislih, muka ih natjerala, pa je možda neko podjelio kakav koristan savjet. Na moje iznenađenje situacija je još gora i baš su me ti rezulatati nekako podstakli da pokrenem ovaj blog.

Među top pet rezultata pretrage “zaradi na internetu” našao se članak portala koji ima 40ak hiljada pratilaca na Fejsbuku, (neću im dati ni “nofollow” link, nije da im treba ali nisu zaslužili) u kom magarac od novinara koji se potpisao sa O.T. predlaže ljudima da popunjavju “CAPTCHA” formulare jer, tako kaže, sa četri sata posla dnevno mogu zaraditi oko 400 dolara za mjesec dana. Naravno realan i razborit čovek se ne može upecati na taj očigledno "clickbait" naslov, jer bi vlasnici fabrika,prodavnica,butika mogli staviti kjuč u bravu, radnici bi se dohvatili tastatura, a brzo bi im se pridružile nastavnice, medicinske sestre, a bogami i doktori. Ali šta je sa ljudima koji se za to hvataju kao za slamku spasa i vjeruju popularnom portalu, a čije je dragocjeno vrijeme potrošio vajni novinar koji se, prije nego je napisao takvu gomilu smeća, nije udostojio ni da klikne na linkove koje je postavio, jer da jeste video bi da je naknada za 1000 popunjenih formulara 0.45$ što znači da biste u zavisnosti od toga koliko ruku imate na raspolaganju (pretpostavljeni minimum je šest ) 400$ mogli da zaradite za nekih par godina. A i taj nadaleko hvaljeni Guglov algoritam je izgleda zreo za remont kad je to smeće od članka ugurao na prvu stranu.

Na suprotnoj strani spektra se izdvojio forum www.internetzarada.org/ na kom se može naći gomila korisnih diskusija i informacija o raznim metodama i mogućnostima zarade na internetu, a koje ćemo pokušati da implementiramo na ovom blogu. Istini za volju Google je predložio i veliki broj, čini se, iskreno napisanih članaka u kojim su ljudi pokušali da prenenesu svoja iskustva i greške i time pomognu početnicima, ali na kraju bez nekog konkretnog savjeta.

Poenta ovog bloga je da popuni upravo taj vakum i da detaljno prenesemo naša iskustva onako kako se sitacija bude odvijala pa možda i zaradimo nešto u procesu, a ujedno budemo korisni našim čitaocima koji će moći da doprinesu jednom kada implementiramo komentare. Imaćemo znači blog, “affiliate i “referral” linkove, oglase jednom kada kupimo domen i odlučimo da plaćamo hosting, oprobaćemo se i na velikom broju servisa koji nude svakojake načine zarade, sve to detaljno dokumentovati i na kraju u recenzijama nedvosmisleno sugerisati čega se treba kloniti, a čemu eventualno dati šansu.

Dosta za prvi post.