Kupovina domena: na šta obratiti pažnju (par saveta početnicima)

Kupovina odnosno izbor domena bi trebalo da predstavlja tehnički najlakši  i idejno najinteresantniji dio u procesu stvaranja jednog bloga jer se upravo tim činom, praktično brendira vas online identitet. Ipak ovaj, u jednu ruku, svečani čin može da se pretvori u pravu malu noćnu moru ukoliko ne povedete računa o “sitnicama koje život znače” . Premda je kupovina domena danas nevjerovatno  pojednostavljena, kao uostalom i sve u digitalnom svijetu, postoji nekoliko stvari o kojima bi apsolutni početnici morali da povedu računa, a tiču se ne baš etičke i transparentne poslovne prakse kompanija koje se bave registrovanjem odnosno iznajmljivanjem domena. Naravno nije sve tako crno pa ako se budete pridržavali  preporučenih savjeta šanse da nešto pođe po zlu su minimalne. Dobar dio ovih savjeta  preuzeo sam sa Google-ovog “centra za učenje” i interpretirao na svoj način vodeći se sopstvenim iskustvom ali i online istraživanjem.

SKRIVENI TROŠKOVI

Premda nekoliko dolara na godišnjem nivo ne čini veliku razliku u ukupnim troškovima poslovanja jednog sajta/bloga dobar dio registratora igra upravo na kartu tog, takoreći, primarnog instinkta čovjeka, pokušavajući da vas namame niskom cijenom, uzdajući se u činjenicu da dobar deo ljudi (uključujući i mene) ne čita sitna slova ugovora, već uslove korišćenja uzima zdravo za gotovo. 

Uzmimo za primjer ponudu jednog od najpopularnijih registratora na svijetu, kompanije Go Daddy. Veoma je uočljiv popust za prvu godinu korišćenja odabranog domena, a cijena 0.99£ moram da priznam izgleda veoma primamljivo, pa nam se prividno može učiniti da je po izvanredna ponuda. Nažalost nije tako, druga i svaka naredna godina koštaće oko 16£ što je dosta skuplje od ostalih registratora, dok je u nekim slučajevima razlika i gotovo dvostruka. Ako petogodišnju  cijenu kompanije Namesilo uporedimo sa kompanijom Godaddy razlika je više nego uočljiva, a za nju se može platiti jednogodišnji hosting za omanji blog i pride dobijama besplatno WhoIs Privacy uslugu. Ako još u obzir uzmemo i praksu kompanije Go Daddy da cijenu obnove domena svake godine podiže za određeni iznos razlika može da bude i veća.

Da budemo potpuno iskreni, mnoge kompanije pribjegavaju praksi  podizanja cijene obnove domena svake godine, a one koje trenutno to ne rade mogu početi, pa je teško ostati relevantan i preporučiti jednu ili drugu. Trenutno imam dobro, ali veoma kratkotrajno,  iskustva sa kompanijama Namesilo i Porkbun ali bi  moj najdobronamjerniji savjet bio  da prije nego se odlučite za određenog registratora provjerite poslednja iskustva na forumima, Redditu, društvenim mrežama da ne bi bili neprijatno iznenađeni.

PRIVATNOST PODATAKA (WHOIS PRIVACY)

Prilikom registracije domena neophodno je unijeti lične podatke koji nakon registracije postaju dio javne baze podataka kako je to regulisano ICANN propisima, a na taj način postaju dostupni svima koji ih putem WHOIS protokola zatraži, pa tako  nažalost i spamerima koji te podatke koriste za svoje gnusne aktivnosti. Na koji način su podaci prezentovani možete pogledati sajtu Domaintools.

Da bi se ti podaci zaštitili registratori nude “WHOIS privacy” opciju dok će neki, nazvaću ih nesavjesni,  pokušati tu, veoma korisnu ali ipak najosnovniju uslugu, da naplate, što će dodatno povećati troškove same registracije domena. Dakle moj savjet je da odaberete registratora koji tu uslugu nudi besplatno, srećom ima ih dosta, a biće ih sve više s obzirom na to da je taj dio privatnosti na internetu Evropska Unija uklučila u skorašnje regulative. Dodatni savjet iz Google-ovog članka glasi “Čuvajte se registratora koji naplaćuju administrativnu taksu prilikom izmjene WHOIS i RDAP(Registration Data Access Protocol) podataka.”

UPSELLING

Upselling je, nazovimo to, tehnika ili praksa trgovaca da vam pored osnovnog proizvoda uvale neki dodatak ili usluge koji vam često nisu potrebni. Ta praksa nije specifična samo za registratore domena ali su upravo oni postali ozloglašeni zbog neetičkog primjenjivanja takve prakse. Po pravilu će pokušati da vam nametnu neku od usluga i to na način da će ta usluga po “default”-u biti štriklirana ili će vam biti naglašena “neophodnost” jednog takvog servisa. Zato uvijek prije nego što platite dobro provjerite šta se nalazi u korpi.

Pored ovakvog tipa apselinga koji je relativno lako uočljiv iole pažljivijoj osobi postoji jedna malo zlokobnija praksa  koja može promaći i nekom iskusnijem kupcu, a ne novajliji blogeru. Naime neke od kompanije će u osnovni paket uključiti “trial” (probni period) za pojedine servise koji će se koji će nakon isteka probnog perioda (obično mjesec dana) preći u premium, odnosno plaćenu verziju i subsekventno biti naplaćeni sa Paypal naloga ili kreditne kartice, pa bi savjet bio da sve “usluge” koje nemate namjeru da koristite, a spadaju u “trial” kategoriju odmah po registraciji ugasite i tako izbjegnete moguće neželjene posljedice jer se takve stvari veoma lako zaborave.

TRANSFER DOMENA

Gotovo pa svi članci na teme slične ovoj apstrofiraju važnost opcije transfera domena  odnosno mogućnost promjene registratora upravo zbog gorenavedenih razloga. S obzirom na to da lično nemam iskustva sa ovom temom savjet bi bio da prije nego li se odlučite za bilo kog  specifičnog registratora provjerite da li naplaćuje takve usluge kao i  koliko je jednostavna ili komplikovana procedura samog transfera. Ako je vjerovati Googleovom članku neke od kompanija čine sve da pomenutu proceduru zakomplikuju ili čak onemoguće ne bi li prisilile klijente da i dalje koriste njihove usluge.

MOGUĆNOST IZBORA DUŽINE ZAKUPA DOMENA

Najkraća dužina trajanja zakupa domena je regulisana pravilima i iznosi minimalno godinu dana ali kod nekih registratora minimalno trajanje zakupa je produženo na 3 ili više godina, pa ako slučajno naiđete na takvog registratora moj najiskreniji savjet bi bio da ga jednostavno zaobiđete

ISTEKLI DOMENI

Prije nekog vremena, tražeći ko zna šta po Redditu naleteo sam na interesantnu diskusiju dvojice samozvanih SEO eksperata koji su raspravljali na temu isteklih domena. Jedan od eksperata  tvrdio je da  SEO efekti isteklog domena nemaju apsolutno nikakvog efekta na rangiranje istih i da ih Googleov algoritam jednostavno zanemaruje, dok je stav ovog drugog bio potpuno suprotan. Ko je od ove dvojice bio u pravu nemam iskustva da tvrdim ali sam istražujući malo tu temu naišao na članak u kojem Google-ov inženjer Matt Cutts  govori o kupovini domenima. Savjet je dakle da prije kupovine pogledate da li je domen koji ste odabrali bio nekada korišćen što možete provjeriti na sajtu Expired Domains  gdje ćete dobiti i pretpostavljenu reputaciju domena, ako je ima. Ukoliko pronadjete domen na listi isteklih domena, Matt Cuttspredlaže da se  poslužite i sajtom Waybackmachine gdje možete provjeriti kako je sajt nekada izgledao. Ukoliko vam liči na neki spamerski sajt vrlo je vjerovatno da se nalazi na nekoj od crnih lista, pa možda i ne bi bilo loše izbjeći takav domen. Ukoliko ste već kupili takav domen moraćete da podnesete zahtjev za re-evaluaciju, jer će vam u suprotnom biti veoma teško da se rangirate u Google-u.

PODRŠKA

Vrlo je moguće da vam usluge tehničke podrške neće biti potrebne i da ćete sve eventualne probleme sami moći da riješite jednostavnom pretragom u Googleu, ipak lijepo je znati da ta podrška postoji i da je dovoljno kvalifikovana  i stručna da vam pomogne u rješavanju nastalih problema na najbolji način i što je možda još važnije u najkraćem mogućem roku. Kako se navodi u Google-ovom članku veliki dio kompanija ima neku vrstu podrške, neki je čak i posebno naplaćuju (upselling), dok neke kompanije umjesto tima za podršku imaju tim za prodaju, pa će pokušati da vam uz pomoć “uvale” i neku dodatnu uslugu, pa je preporučeno da prije kupovine domena provjerite i ovaj aspekt ponude odabrane kompanije. Pokušajte da prije kupovine kontaktirate podršku i postavite im pitanja o uslovima transfera domena ili privatnosti podataka, i tako jednim potezom ubijete dvije muve. Dobićete korisne informacije i saznati koliko je tehnička podrška stručna i ažurna.